Jovana Kovačević

Added an album 

Ponovo tebi

 

ponovo sjedim

posmatram siluete

gledam u dim

od cigarete

i pišem pjsemu

ponovo tebi

pišem o svemu

što kažem u sebi

i poželim da misli

možeš da mi čitaš

znam da smo isti

i da se opet pitaš

da li smo svjesni

da je ovo san

da smo grešni

dok čekamo dan

sivi da svane

u postelji vreloj

dok ljubiš mi rane

kao ruži uveloj

 

ponovo lutam

izgubljena u snu

ne vidim puta

jer sam na dnu

i pišem pjesmu

ponovo tebi

ugasi ovu tamu

i vodi me sebi

ispred mene je

demon iz pakla

oči mu se sjaje

više od stakla

tjera me da bježim

odakle povratka nema

od straha se ježim

i stojim blijeda i nijema

 

ponovo padam

i lomim se sva

sobom ne vladam ja

već demoni iz moga sna

i pišem pjesmu

ponovo tebi

pruži mi ruke

vodi me sebi

probudi me

i zagrli jako

suze će same

da krenu polako

drži me uz sebe

nikad me ne daj

ne dam ni ja tebe

i ne dam da bude kraj

ovo je tek početak

naše priče

a završetak

me se ne tiče.

Added an album 

Kad odem

 

jednom kad sudbina

mene ti uzme

kad otme me daljina

ti pusti hladne suze

niz obraz vreli

ja ću opet doći

biću vjetar topli

preko obraza ti proći

rukom mekom

ti ćeš jedini znati

i otići ćeš s osmijehom

 

jednom kad odem

putem bez povratka

ti izgradi visoki bedem

da nam bude laka

ova igra nedostajanja

i sakrij se kao svaka

osoba vrijedna kajanja

za vremenom koje

zajedno nismo proveli

i znaj da nudim ti svo svoje

vječnost nas ne dijeli

već nas čeka ovde

na mjestu gdje duše

u jednu se svode

i sve se patnje ruše

među ponore pakla

a nama ostaje ljubav

čista poput stakla

i velika kao svemir sav.

Added an album 

Ljubavna pjesma

 

Dosta je ljeta

dajte mi jesen

da gledam smeđe lišće

boje tvojih očiju

kako pada lagano i polako

na zemlju natopljenu

jesenjom hladnom kišom

i tako mekano sleće

kao i ja u tvoj zagrljaj

i postaje zemlja

koja će sljedeće godine

da rodi još hiljade

miliona zelenih

pupova i listova

i ponovo će da bude proljeće

i ponovo će da bude ljeto

i ja ću opet da čekam jesen

jer volim da gledam

kako sve što nas oživljava

umire polako sa mnom.

 

Kako umire tako polagano

i tako lijepo crveni se i žuti

sve dok ne postane

kao tvoje oči

a one su

kao i to lišće, mrtve,

ali zaslužne za život

jer samo tako izgledaju

i sa sobom nose tajne

ovog čovječanstva.

 

Kao priroda

i sve oko nas

i mi moramo umrijeti

da bi se ponovo rodili

i svaki put kad umrem

molim da se rodim

u tvom zagrljaju.

 

Added an album 

"Will this lunacy allow me to remember who I am?"

Added an album 
Added an album 

bijeg

 

u uglu

zamračene sobe

drhte ruke

obeshrabljene

krive su

same sebi

a krivicu

počinile nisu.

suze nijeme

padaju

na hladan predmet

namijenjen

za smrt.

jecaji prigušeni

odjekuju

mrtvom dolinom.

ta dolina mrtva

utočište je

izgubljenoj praznoj

duši.

sve je umrlo

a i dalje

borbe se vode

minskim poljem

misli idu

koračaju

pravo u smrt

ne boje se

posljedica.

želje porobljene

jedna na slobodi

hladnokrvni

je ubica.

bol

fizička nije

obuzima tijelo

um crni

jer već je mrtav.

blijedo tijelo

prazno

i bezdušno

svrhu traži.

svrhe nema.

i zadnje riječi

o sebičnosti

da sebičan biće

jedini i zadnji put.

sobu obasja

svjetlost

tišinu prekinu

zvuk smrti

i anđeli

čuli su buku

došli su

da novom cimeru

pruže ruku

i odvedu ga

na mjesto

gdje borave

duše prazne.

Added an album 

kazna

 

moje usne ne drhte više

oblaci su kao duša tamna

sad stale su hladne kiše

ali jesen ostala je trajna

 

i želim da me nema

trnovita su ovde polja

kiša kao da se opet sprema

pada i pada samo kad joj je volja

 

želim ponovo da osjetim

sunce vrelo na koži svojoj

da se kao ruža zarumenim

u haljinici lepršavoj

 

sniježne hladne doline

da mijenjam za pijesak vreli

da mijenjam brijeg bijeli

za čudesne zlatne dine

 

a snijeg drobi, pada, mrvi

moj Nil je sada leden

moj snijeg je žedan nevine krvi

sav je zao i prepreden

 

i kao lasta slomljenog krila

uskraćena sam toplog juga

kao kažnjena dobra vila

sita sam jer kazna je preduga.

 

 

 

Added an album 

Boja i jaki kontrasti.

Added an album 

Iii još jedna pjesma o paklu kroz koji nas dosta prolazi, podignimo svijest! :)

 

kraj

 

tišina postaje glasnija

prašina

postaje nesnosnija

gušim se

oči se mute

rušim se

i molim glasove da ućute

molim misli da se smire

tjeram svoje nemire

tresem se na pomisli

koje ne mogu

da kontrolišem

padam na podlogu

od oštrog stakla

ne mogu da opišem

izgled svog pakla

gorim iznutra

ustajem i ponovo padam

molim da ne vidim sutra

svom se kraju nadam

stežem rukama

ramena svoja

gorim u mukama

kojim nema kraja

i baš kad sve se stiša

kad se smiluje đavo

počne ta krvava kiša

i nebo više nije plavo

već kao od vatre da je

hladno je al` krv peče

na koži ožiljak ostaje

kao krvava rijeka

što niz dlan teče.

Added an album 

Svojim pjesmama pokušavam da približim čitaocima i ljudima oko sebe osjećaje depresije i anksioznosti, neshvaćenosti i potrebe za samoubistvom i bijegom od svijeta. Kao jedan od današnjih globalnih problema, koliko god se pričalo o duševnim bolestima, smatram da se one i dalje ne prihvataju kao veći problemi sa kojima se ljudi, a posebno tinejdžeri suočavaju. Pokušavam dočarati strah od samog pominjanja nekom bližem da se ne osjećamo dobro, jer nažalost vrlo često nećemo biti shvaćeni ozbiljno. Uživajte! :)

 

Očajanje

 

dok promil alkohola

teče kroz moje vene

skupljam ovo bola

što struji kroz mene

pričam ti probleme

pričam ti tajne

iako drhtim od treme

da nekom kažem

vrijeme je krajnje

nemoj misliti da lažem

nemoj misliti da sam luda

nemoj reći da sam pijana

nemoj jer nemam kuda

pravo u srce sam strijeljana

sama sam pucala

pištolj držala svjesno

sebi u bradu jecala

i zvučala bolesno

molim te nemoj da ideš

molim te ostani vječno

nemoj vrijeme da kradeš

ostani iako zvučim sebično

nikoga nisam voljela

i tek sam saznala

da svaka prava ljubav je boljela

ali nikog nije prognala

u pećine tamne

zagrli ovo malo duše

stegni ove ruke sramne

ne daj da mi se nade ruše

ne daj da pobjegnem od tebe

ne daj mi da se slomim

drži me jako uz sebe

shvati koliko te volim

jer puštam da vidiš

drugu stranu mene

da se nespreman ne ozlijediš

da čuvaš me kad sve uvene

 

i evo još jedna ponoć

ali sad nisam pijana

sad mijenjam dan i noć

da nisam samo danju nasmijana

i dok ti u četiri nule

govorim riječi dvije

rušim svoje zidine i kule

mada osjećam se slabije

puštam da kročiš

u moje trnovite avlije

vidim te ka meni trčiš

ka meni nagoj u parnicama

od sopstvenog trnja

gaziš po crvenim baricama

krvi što postaje crnja

oslobodi me mene same

ne dozvoli da i dalje

siječem se na kame

otpusti ove krvne ralje

budi mi utočište

budi cilj na mojoj cesti

spriječi da budem čudovište

svojoj podsvijesti.

Added an album 
Info
Your art:
Painting, Graphic design, Literary art
Instagram:
misspelled.love
Country:
Bosnia and Herzegovina
Gender:
Woman
Age:
18
Full Name:
Jovana Kovačević
My Albums

Ponovo tebi

Ponovo tebi   ponovo sjedim posmatram siluete gledam u dim od cigarete i pišem pjsemu ponovo tebi pišem o svemu što kažem u sebi i poželim da misli možeš da mi čitaš znam da smo isti i da se opet pitaš da li smo svjesni da je ovo san da smo grešni dok čekamo dan sivi da svane u postelji vreloj dok ljubiš mi rane kao ruži uveloj   ponovo lutam izgubljena u snu ne vidim puta jer sam na dnu i pišem pjesmu ponovo tebi ugasi ovu tamu i vodi me sebi ispred mene je demon iz pakla oči mu se sjaje više od stakla tjera me da bježim odakle povratka nema od straha se ježim i stojim blijeda i nijema   ponovo padam i lomim se sva sobom ne vladam ja već demoni iz moga sna i pišem pjesmu ponovo tebi pruži mi ruke vodi me sebi probudi me i zagrli jako suze će same da krenu polako drži me uz sebe nikad me ne daj ne dam ni ja tebe i ne dam da bude kraj ovo je tek početak naše priče a završetak me se ne tič

Kad odem

Kad odem   jednom kad sudbina mene ti uzme kad otme me daljina ti pusti hladne suze niz obraz vreli ja ću opet doći biću vjetar topli preko obraza ti proći rukom mekom ti ćeš jedini znati i otići ćeš s osmijehom   jednom kad odem putem bez povratka ti izgradi visoki bedem da nam bude laka ova igra nedostajanja i sakrij se kao svaka osoba vrijedna kajanja za vremenom koje zajedno nismo proveli i znaj da nudim ti svo svoje vječnost nas ne dijeli već nas čeka ovde na mjestu gdje duše u jednu se svode i sve se patnje ruše među ponore pakla a nama ostaje ljubav čista poput stakla i velika kao svemir sav.

Ljubavna pjesma

Ljubavna pjesma   Dosta je ljeta dajte mi jesen da gledam smeđe lišće boje tvojih očiju kako pada lagano i polako na zemlju natopljenu jesenjom hladnom kišom i tako mekano sleće kao i ja u tvoj zagrljaj i postaje zemlja koja će sljedeće godine da rodi još hiljade miliona zelenih pupova i listova i ponovo će da bude proljeće i ponovo će da bude ljeto i ja ću opet da čekam jesen jer volim da gledam kako sve što nas oživljava umire polako sa mnom.   Kako umire tako polagano i tako lijepo crveni se i žuti sve dok ne postane kao tvoje oči a one su kao i to lišće, mrtve, ali zaslužne za život jer samo tako izgledaju i sa sobom nose tajne ovog čovječanstva.   Kao priroda i sve oko nas i mi moramo umrijeti da bi se ponovo rodili i svaki put kad umrem molim da se rodim u tvom zagrljaju.  

Lunacy

"Will this lunacy allow me to remember who I am?"

portreti

Bijeg

bijeg   u uglu zamračene sobe drhte ruke obeshrabljene krive su same sebi a krivicu počinile nisu. suze nijeme padaju na hladan predmet namijenjen za smrt. jecaji prigušeni odjekuju mrtvom dolinom. ta dolina mrtva utočište je izgubljenoj praznoj duši. sve je umrlo a i dalje borbe se vode minskim poljem misli idu koračaju pravo u smrt ne boje se posljedica. želje porobljene jedna na slobodi hladnokrvni je ubica. bol fizička nije obuzima tijelo um crni jer već je mrtav. blijedo tijelo prazno i bezdušno svrhu traži. svrhe nema. i zadnje riječi o sebičnosti da sebičan biće jedini i zadnji put. sobu obasja svjetlost tišinu prekinu zvuk smrti i anđeli čuli su buku došli su da novom cimeru pruže ruku i odvedu ga na mjesto gdje borave duše prazne.