Зовем се Ивана Тутуновић, живим и рођена сам у Чачку / Србија.
Студент сам факултета Ликовне уметности, одсек вајарство.
У раном детињству откривам таленат и страст ка вајању, ка скулптурама и самој архитектури, осећај за тродимензионалност.
Самим тим то је мој пут, мој позив.
Једна уметност вуче другу, а кроз вајарство путујем у књижевност и кроз своје песме остављам своје емоције, исписујем калиграфију и путујем кроз времеплов. Оживљавам прошлост.
Све око нас је уметност.
„Уметност је највећи васпитач човека и народа.“
- Надежда Петровић 🎨
Susreti ...
Na njima počivaju
Istorije
Na njima nastaju
Vetrovi
Možda je
Vetar stvorio
Ovaj susret
I sa sobom doneo
Preispitivanja
Bujicu nagomilanih osećaja
Sa kojima se suočavamo.
Puštam ih
Daleko
Neka idu vetrom.
...
Bio je to
I početak
I kraj,
Pakao i raj
U jednom našem
Susretu.
Beskrajni horizonti
U očima tvojim
Ne napuštaju me ...
Osvrćem se
Tvoje senke
Prate me
I vrate mi
Svako izgubljeno
Vreme.
...
Ne ostavljaj me
Već me nosi sa sobom
U zagrljaju
Punom topline
Straha
Isprekidanog daha.
Ne osvrćući se
Iza sebe ...
Misli moje roje se
Lepršaju
Tu
Daleko
Pored tebe
Kao da stao je sat
Ptice menjaju smer
I let
Već u pet
Čekaću te.
Nestrpljivo.
Ponovo
Misteriozno
Dočekaću te.
...
U prepunoj sali
Čekajući na red
Dotrčaću ti
Kao da celi svet
Gori
Zagrliću te
I šapnuti ti
Da te
Volim.
Poslušala sam te
Sada se vodim tvojom teorijom
Opasni diplomata
Pun vere i inata
A sušta suprotnost svega toga
Uvek si bio kontraš
Zbog toga i jesmo bili tandem.
Poslušala sam te
Legla sam kraj njega
Baš kao ti kraj nje
Želala sam da se oslobodim tebe
Prosleđujem tvoje reči
U dela
Svoje telo kraj njegovog
Guram i stapam
Tela
A onda
Svaku noć me probudi sopstveni krik
Košmar koji prati do tvog imena
Njegove mi ruke drobe telo
A srce je odavno izvađeno
Bačeno pod krevet
U senci
Doziva te
Moli za spas i poslednju želju
Moli za beg i poslednji dah na tvom
Srcu
Telu
Prihvatam smrt jedino u tvojim rukama
Pa i u najgorim mukama...
Želim samo tebe
Buncam o nama
Polusvesna
Ležim kraj njega, potpuno sama
U mislima i otkucajima
Ti
Ostatak sveta ne postoji
Poslednji put te pitam
Da li si siguran?
Da li zaista želiš ovakvu priču o nama?
Da ležemo kraj onih koji nisu naši
Ni dušom ni telom
Kojima ne pripada ništa
Koje ne volimo
Koristimo kao sredstva
Za lične frustracije
Za sklonište od sebe samih
Da li mirno spavaš kraj nje?
Da li mirno spavaš znajući
Da ne spavam sama, već sa njim
Znajući da mi guli kožu svaku noć
A ispod iste tebe pronalazi
Njegove me ruke peku
Svakim dodirom
Pod njegovim prstima
Tražim tebe...
„Voliš je.“
„Volim ga.“
( Smeh )
Sada te pitam opet
Da li si siguran?
Da li nastavljamo sa lažima?
Kako živiš sa svim tim?
Hoćemo li preživeti
Nadživeti
Strah
Inat
Bol
Preživećeš kilometre udaljenosti
Od sebe
Od mene
Da li si siguran?
Znala sam da te volim
Držeći kamen oko zglobova
Na rukama i nogama
U svom bolu
Dozivala sam samo tvoje ime
Znala sam da te volim
Kada bih brinula da li si stigao
I da li voziš pijan
Da li si bezbedan
I da li si gladan
Kada sam te zvala više nego mamu
Okretala broj telefona
Delila prve uspehe
Ideje
Sve one poraze
Loše dane u kojima bih želela samo tebe
Znala sam da te volim...
Svaki osećaj
Bio je potpuniji sa tvojim imenom
Vezala sam te za svaku misao
Dala sam svom životu smisao
Znala sam da te volim
Od prvog momenta našeg poznanstva
Počela sam da te pravdam
Za svaki postupak
Sebe dovedem u nezgodan trenutak
Suprotstavim se i sebi samoj
Ti nisi takav kako govore, ne
I zaista nisi bio
Samnom
Bio si moj
Bila sam tvoja
Nisi mi okretao leđa
Ista si čuvao
Mnogo sam puta odbijala
Mnogo sam puta želela
Da izgovorim to
Ali uvek me strah jeo
Govorio kako ćeš pobeći
Kako to možda i nije dovoljno
Za oboje
I opet neko loše opravdanje
Gomila izgovora
Laži
Gordosti
Potiskivanja
Gorela sam od emocije
Na kraju sam pregorela
Tebe sam istom ugušila
Od svog tog dima i žara
Nisam stigla da izgovorim
Do kraja
Kažem ti to sada
Ništa se nije promenilo
I dalje čekam da mi javiš
Stigao sam
Sada ti kažem
Volim te.
Где сам толико погрешила
Када сам ти рекла
Или сам бар мислила да јесам
Све
Допустила да ме поразиш
Једном једином реченицом
И од те ноћи вртим је
У глави
Вучем је као жваку у устима
Обмотавам као конопац
Као омчу која ми стоји око врата
А нисам ти све рекла
Нисам ни мислила док сам усиљено гледала
У тебе.
Бојазне очи...
Руке на волану тражиле су смер...
Ћутке сам бројала
Сваки свој уздах
А ћутке прихватам и овај пораз
(Будала као ти.)
Рекао си ми ...
Натопио ми блузу вином
А ја сам сузама покушала
Да је сперем
Размишљајући о свакој речи
Кукавички
Прогутах
Хтедох ти рећи
Остани.
Већ вичем
Из страха
Из страсти
Сад бројим капи
Бројим речи
Бројим откуцаје
Мерим време.
Да ли је ишта мене
Остало
У теби?
Да ли је ишта од тебе
У мени?
Остани!
Повуци ручну
Гледај ме у очи
Тихо ми откопчај блузу
Обмотај са мене
Питања и одговори
Тишина одзвања
У разговору немам добру себе
Изгубим се
Дубоко у твојим очима
Остани
Да ти кажем
Шта желим од тебе.
.
Остани
Јер добар љубавник
Није онај који одустане.
.
Božićna čestitka koja je od sutra u ponudi ✨
Iznenadite svoje drage ljude ručno crtanom čestitkom za Božić ✨ napišite im koliko vam znače i što ste sretni jer ih imate u svom životu 💕
S obzirom na sva ograničenja i pravila ove godine vezano za kupovinu u trgovinama, ovo je savršena godina za online naručivanje. 🎉
Ostala sam u senci
Isprečena
Sopstvenoj sreći
Gulim cipele
O patosnice
Vraćam par koraka unazad
Pa jedan unapred
Izgubila sam kompas
Na tvom sedištu
A na tuđem sada gubim
Samo haljinu.
Kuda ( me ) voziš?
Osećaš li grebanje
Po staklu
Bez razloga smeh
Dok vrelina usana
Klizi po tvom vratu?
U mraku
Osećaš li senku iza sebe
Iako ne postoji
Neprimetno sedim
Držim pogled
Pa opet udahnem miris
Sa tvojih nedara
Toliko pretrpljenih
Uzdržanih
Uzdaha ...
Na volanu ruž
Moje krvi
Prelaziš prstima
Bezuspešno
Svuda se pojavljuje
Osim na tvojim usnama
Obmotavaš rukom
Oko volana kosu
S kakvom ćeš me tek mukom
Tražiti
Opet mi
Zadrži dah
Dok crtam po prozoru
Znam koliko ne podnosiš to
A opet bih sve namerno
Tebi u inat
Iz strasti
U retrovizoru
Još po jednu
Retrospektivu
Da te častim.
Da se počastim.
Gazim ka tebi.
Vozimo se ispočetka.
Uspavljujem se bolom
I po koji put ispijam čašu vina
Koju ne mogu popiti
Sama
Sa slašću
Kao kada sa tobom delim
I čašu
I posteljinu
Isprljanom se i dalje pokrivam
Ne prikrivam ožiljak
Ni misao o tebi
A želja...
Bludno mi srce progovara
Izgara ka tebi...
Pa šta hoćeš više?
Inatom mu ime ispišem
Prećutiš, gutaš
Ne dišeš
Pa šta hoćeš?
Pozovem se na obećanje
A lažno dobijem uzdisaje
Tvoje i njene
Pa opet u krug
Gade
Krupnim ti slovima ispišem
Slepi moj čoveče
Ni ime svoje na vidiš
Čega se stidiš?
Kukavičluk krivim
Prezirom ti se divim
Hteo to ili ne
Posustajemo oboje
Šta je sa ovim vremenom?
.
Kaži
Izgovori
Voliš me još
Prezirom me ponovo osvoj.
.
Nerešiv si.
Moj grad☀️
- ·
- · Ivana
Arhitektura
- ·
- · Ivana