Ivana Norac

New Album
Not logged in users can't 'Create Album'.
changed a profile picture 

Atelje 

Karlo Kovač sjedi sam u dobro osvijetljenom ateljeu u potkrovlju likovne akademije. Bulji u prazno slikarsko platno koje treba postati njegov autoportret, ulaznica za sljedeću akademsku godinu. Vrti kist među prstima desne ruke. Boje čekaju na paleti, malo pravokutno zrcalo odražava kasno poslijepodnevno Sunce. 

Karlo uzdiše i provjerava zrcalo. Uzima ga, zamagljuje dahom i briše. Vraća ga na mjesto. Podiže ruku kako bi započeo svoj rad. Ne, platno je malo nakoso. Ustaje i ravna štafelaj. Sjeda na tvrd stolac. 

Žulja ga stražnjica pa odlazi pronaći kakav jastučić. Stavlja jastučić na stolac. Prevelik je. Presavija ga na pola. Neće održati oblik. Prolazi prstima kroz kosu. Pronalazi manji jastučić. Ovaj je malo tvrđi, ali barem je veličina u redu. Sjeda, podiže ruku za početak rada, u atelje ulazi kolegica koja je nešto zaboravila. Na izlasku nije zatvorila vrata. 

Karlo potiho opsuje i zatvara vrata. Vrata se ne daju zatvoriti. Gura malo jače i treći put uspijeva. Vraća se za štafelaj. Podiže ruku za početak rada, shvati da nije promijenio vodu za pranje. Ostavlja kist, uzima staklenku i dolazi do slavine. 

Okreće slavinu. Nema vode. Pokuša još jednom, u cijevi grglja. Grglja jednu minutu pa izbaci mlaz mutne vode koji zalije Karla po hlačama. Sad izgleda kao da se pomokrio. Karlo gasi vodu, ostavlja staklenku. 

Prekriva netaknuto platno plahtom. Izlazi iz ateljea, iz trećeg pokušaja zatvara vrata. Brzo se vraća jer je zaboravio ugasiti svjetlo.

Pobjednička priča 2. natječaja za kratku priču Tipka Knjižnice za mlade Karlovac 2021. http://www.gkka.hr/rezultati-drugog-natjecaja-za-kratku-pricu-za-mlade-tipka/

Post title:
Atelje
Zaželio sam želju
 
 
Danas sam ti bio na grobu. Zapalio svijeću, pomolio se. Dvaput. Jednom za tvoju dušu, drugi put za moj rođendan. Danas mi je rođendan. A ti si u grobu. Nećeš mi zaželjeti sreću, niti ispeći tortu, niti nazdraviti prvo sebi u čast jer si me rodila, a drugo meni uzdravlje.
 
Donijeli su mi tortu punu svijeća uz pjesmu o sreći, pa sam stavio masku da sam sretan. Na licu sam osjećao osmijeh, ali srce mi je bilo prazno. Svi su na licu imali osmijeh. Pitao sam se koliko su iskreni njihovi osmijesi, iako su im oči svjetlucale. To je valjda znak da ipak ne nose maske sreće, da im je doista zbog mene drago, da nisu tu samo zbog jela, pića, glazbe ili neke druge koristi.
 
Moja supruga je obrisala suze, radosnice. Moja djeca puštala su balone. Na tren mi se učinilo da sam te ugledao, ali to je samo tvoj odraz u licima moje djece, tvojih unuka. Majko, svakim sam ti danom bliže.
 
Netko je viknuo da zaželim želju, a ja sam udahnuo pa izdahnuo. Tanki snopovi dima iz šarenih svjećica praćeni pljeskom i pjesmom odnijeli su moju želju: da te, majko, još jednom vidim. 
Post title:
Zaželio sam želju