Release your creativity. Become a part of our story.

Best of the Vijuga

Što za tebe znači Best of the Vijuga?
Objavi rad na svom Vijuga profilu i dopusti da tvoj rad bude odabran kao najbolji taj dan. Na
ovaj način svaki tvoj rad vidimo i objavljujemo na društvenim mrežama. Nije potrebna
nikakva prijava, potrebno je da samo redovno objavljuješ na Vijugi.
 
Radove koji su izabrani kao najbolji na Vijugi možete pogledati
Ponosno Vam možemo predstaviti službenu stranicu Vijuge j.d.o.o. koja je od danas službeno otvorena!
changed an album 
Added an album 
Added an album 

Jedno predivno jutro

 

Added an album 
changed an album 
Added an album 
Added an album 

It is not death that a man should fear, but he should fear never beginning to live.

Reposted Katarinac's album.
Reposted Jovan Tubic's album.
Added an album 
Added an album 
changed an album 
Added an album 

Kada prifali platna, uvijek ima drugih mjesta na kojima možemo slikati :D

Added an album 

Moja najdraža tehnika sa kojom uvijek uživam raditi.

changed an album 
changed an album 
Added an album 

"The dark covers me and I cannot run now."

Added an album 

Novo 31. Poglavlje Vruća krv vuka, pa da jedan mali dio ove priče podijelim s vama, sve moje priče mogu se čitati na platformi Wattpad ( osim tiskanih Boje mjeseca i Put do tebe  koje možete u tiskanom obliku kupiti preko mene ili u elektroničkom obliku na web shopu Prime Vijuge ,,, slika je preuzeta s Pinteresta) 

https://www.wattpad.com/1139533796-vruće-srce-vuka-31-poglavlje

 

31. Poglavlje

Ni Rebeeka ni Anastazija me nisu razumjele, nisam im mogla objasniti koliko me povrijedilo njegovo laganje ili prešućivanje. Veoma loš način da se započne veza. Želim mu biti potpora u svemu a ne poslušna i pokorna ženica za kakvu me on smatra ili priželjkuje. Grdno se vara ako misli da me može pogurati u stranu te da ću se s time pomiriti. Čekam ga nestrpljivo ponavljajući isti najgori scenarij već tisuću i jedan put u glavi. Slažem svaki mogući odgovor na njegov komentar koji bi mogao da mi da. Neće da se izvuče tako lako kao što misli.

„Ne pretjeruj Lilyth, svi muški su isti, moraš da mu malo popustiš uzicu i daš na pravo. Ja znam da si ti veoma čvrsta, hrabra i neovisna žena te da se možeš pobrinuti za sebe. Ali pobogu pusti mu da malo on bude tvoj heroj. U tomu ti je cijela kvaka!" – iznosila je Anastazija svoje viđenje mojeg problema.

„ Nije pitanje u tome da li on jeste moje heroj ili nije. Riječ je o tome da mi je lagao, svjesno!"- dobacila sam joj pokušavajući joj ukazati na samu srž problema.

„ U redu! Sada iskreno mi odgovori, bi li ga pustila da ti je rekao išto namjerava? Bi li popustila da uradi po svome ili bi ga davila s razlozima protiv njegovog nauma?"- ubacila se Rebeeka s druge strane prostorije.

Pogledala sam je ne vjerujući što čujem. Okrenula sam se prema njoj te razjapljenih ustiju je gledala pokušavajući smisliti neki pametan odgovor. Pogodila je u samu srž, nikada mu ne bi dozvolila da ode sam. Bod za Rebeeku.

„Tako sam i mislila! Pobogu Lilyth, sve mi znamo da se pobrinemo same za sebe. Dozvoli mu da bude muško i da se pobrine za tebe. Dovoljno dugo si bila sam svoj stup, svoj potporanj. Dozvoli da se sada netko drugi pobrine za tebe, opusti se i uživaj u njegovoj pažnji, dozvoli mu da bude alfa vučjak. Iskoristi svoju prednost kao žena, svi problemi rješavaju se u krevetu."

„Lagao je!" tiho sam ponovila još uvijek ono što me najviše pogodilo.

„Jednom kada sve ovo prođe ispričat ću ti svoju priču, mada vjerujem da sve mi imamo nešto zajedničko." Uz glasan uzdah odvratila mije Rebeeka pokušavajući da otvori vrećicu krvi.

„Što?" u isti glas upitale smo je obje.

„Stvarno?" uz smijeh nas je pogledala.

Obje smo kimnule glavama ne shvaćajući što nam želi reći.

„Muškarce koja svaka žena može samo poželjeti, stvorene samo za nas sa svim svojim mana i savršenstvima. Oni su druga polovica naše duše, ma koliko se mi ljutile na njih iskreno govoreći ne možemo. Oni su zrak koji dišemo, tako da bez obzira na sve, ma koliko mi njih trebale činjenica je da oni nas trebaju više!" izbacila je iz sebe poput vihora koji je veoma dugo zadržavala, nazdravila nam je s vrećicom krvi koju je držala u rukama : „ Nikada se neću moći naviknuti na ovo!" – gledala je gadljivo u vrećicu.

„ U potpunom pravu si Rebeeka!"- uzvratila je Anastazija poravnavajući svoju plavu kosu.

„Činjenica ostaje da mi je lagao!" nisam popuštala ni milimetar.

Pogledala su me kao da su mi izrasli rogovi na glavi.

„Odustani Lilyth, da lagao ti je ili možeš to pogledati i kao da ti je prešutio, što je istina. Ruka na srce, na njegovom mjestu uradila bi potpuno isto kao i on, zar ne?"- nije popuštala ni Rebeka.

„U pravu si, uradila bih isto." Prihvatila sam poraz shvaćajući što mi žele reći.

„Ali to ne znači da mu moraš uletjeti u zagrljaj odmah kada ga vidiš, imaš našu dozvolu da ga malo namučiš, smo malo Lilyth!"- dobacila je Anastazija uz smijeh.

„Koje ste vi mustre, ne mogu da vjerujem da je to učite!"- izbacila je Alina iz sebe u šoku.

„Budi bez brige i čekaj da neki mladić ukrade tvoje srce mila moja, tek tada shvatit ćeš što smo govorile!"

„Dolaze!" viknuo je Alexsandar iz sobe s monitorima gdje je pratio situaciju.

Obrisala sam znojne ruke u hlače dok mi je srce krenulo luđački nabijati u prsima i bijes preuzimati moju svijest. Ma koliko da su me one barem malo smirile i pokušale mi objasniti bol u meni je ključala. Kako su polako ulazili u kolibu sa strepnjom sam čekala da ga ugledam. Virkala sam iza ogromnih leđa Alekseja i Konstantina koji su pohrlili svojim suprugama u zagrljaj. Polako su ulazili jedan po jedan u kolibu ali Caspera nije bilo. Strah koji je zamijenio bijes sada mi nije dozvolio disati, palio mi je pluća svojom gorčinom.

„Casper?" upitala sam Maxa gledajući iza njega suzdržavajući se da ne potrčim kraj njega.

„Dobro je čeka stražare da se vrate pa da zatvori vrata."

Onaj trenutak kada je kročio svojom ogromnom pojavom pred mene zacrnilo mi se pred očima, bijes je opet zamijenio mjesto sa strahom. Tijelo mi se krenulo nekontrolirano tresti te sam krenula izbacivati sav taj bijes na njega. Bacala sam na njega prvo što mi se pronašlo pod rukom. Max i stražari su se odmaknuli ne bi li njih pogodila. Vikala sam a sve što sam željela je da ga zagrlim, da uronim prste u tu njegovu svilenu kosu, ali neću da popustim. Prišla sam mu bliže gurkajući ga kažiprstom tražeći da me pusti napolje. Trebam zraka da se dovedem u red, ne prepoznajem sama sebe. Ovako ljuta kazat ću nešto što ne mislim, povrijedit ću njega i sebe. Ispitivala sam njegove granice izdržljivosti sve dok me nije prebacio rukom preko ramena te me snažno lupio po guzici da mi je koža bridjela. Ustuknula sam pred ovim njegovim činom, iznenadio me. Pokušala sam da se istrgnem iz njegovog snažnog stiska. Izgubio je strpljenje te me iznio iz dnevne sobe i krenuo prema spavaćoj. Odgurnuo je nogom vrata te uletio sa mnom na ramenu. Odbacio me na ogroman krevet te zastao ispred njega podbočivši se rukama na uske kukove.

„Lilyth molim te, smiri se, daj da razgovaramo kao odrasli ljudi." – molio me izmučeno te otkopčao svoj ogrtač bacivši ga na stolicu koja se nalazila kraj kreveta.

Ovo je odvraćanje pažnje, veoma dobro odvraćanje, doslovno sam zaboravila što sam željela reći. Pogledom sam putovala po tom isklesanom tijelu. Od zlatnih pletenica koje su mu se nalazile na vrhu glave, kristalno plavih očiju na preplanulom licu te punih i senzualnih usana blago rastvorenih. Polako sam spuštala pogled na široka ramena i snažne ruke koje su počivale na uskim kukovima. Pogledom sam prošla po formiranim trbušnim mišićima, gdje se svaki mišić ocrtavao do savršenstva na ravnom trbuhu.

„Nemoj da me gledaš tako, neću moći da razgovaram s tobom!"- dobacio mi je zabavljeno promatrajući mi lice, zadovoljno kimnuvši kad se uvjerio da je postigao upravo ono što je želio.

„Ne igraš pošteno! Još uvijek sam ljuta!"

„Ne izgledaš mi baš toliko ljuta, više gladna! Zatvori ta svoja ljupka usta mila!"

Polako je krenuo prema meni dok sam se ja vukla na sve četiri dalje od njega. Diverzija! Koristi sva moguća sredstva protiv mene, da me zbuni, podčini. Moram priznati da mu uspijeva, i više nego li odlično.

„Casper, ne približavaj se! Stoj! Znam što radiš! Neće ti uspjeti! Još uvijek sam ljuta! Lagao si me!" – hvatala sam se na one malene trunke snage koja mi je ostala u tijelu vičući te sam krenula bacati jastuke u njegovom smjeru.

„Bojiš se da bi mogla popustiti? Jastuci me neće spriječiti da dođem do tebe, ništa me neće spriječiti! Da, lagao sam da bih te zaštitio, za tebe bih lagao, krao, ubijao! I sve ovo bih ponovio još jednom. Ti si mi jedina bitna, ništa na ovome svijetu neće me spriječiti da zaštitim ono što je moje, pa ni moja vlastita smrt!"

„Povrijedio si me! Mogao si razgovarati sa mnom! Mogla sam ti pomoći, što da ti se nešto dogodilo? Još nisi ni ozdravio do kraja od ozljede koju su ti nanijeli!"

„Bi li me pustila da sam ti rekao?"

„Ne bih te pustila samog!"

„Nisam bio sam, imao sam svoj čopor uz sebe."

„Ti ih ne poznaješ kao ja, veoma dobro znam za što su sposobni. Casper trenirala sam s njima, oni su moji ljudi, ja najbolje znam za što su sposobni i kako najbolje onesposobe neprijatelja!"

„Sada me vrijeđaš Lilyth! Misliš da bih poživio ovoliko dugo da se ne znam pobrinuti za sebe i svoj čopor? Ja sam alfa jednog čopora! Veoma dobro znam kako da zaštitim ono što je moje. Zar zaista imaš tako malo povjerenja u mene i moje sposobnosti? Ove tvoje riječi me bole Lilyth." Bol u njegovom glasu otrijeznila me.

U pravu je, možda sam pogriješila ali i on je uradio upravo istu stvar kada me slagao.

„Sada vidiš kako je meni Casper. Nisam te željela povrijediti, ali ti si uradio potpuno istu stvar slagavši me. Brinula sam sama o sebi više preko tisuću godina, bila sam sama protiv svih."

„Više nisi sama kjærlighet! Ne moraš više sama da stojiš, imaš mene, moj čopor, svoju obitelj koja stoji van ove sobe ne bi li te zaštitila." Ove riječi izašle su iz njega poput šapata nošene dahom do mog srca.

Nisam se ni snašla već je bio na koljenima iznad mog tijela dahom mi milujući lice dok se rukama podupirao da me ne smrvi svojom težinom. Nisam više mogla da izdržim, morala sam da uvučem prste su tu svilenu kosu. Tek što sam ga dotakla jagodicama prstiju spustio je usne na moje. Krenuo je da lagano gricka moje izazivajući me da popustim, da mu se predam. Spustio je tijelo na moje, rukama je milovao svaku moju oblinu sve snažnije prodirati u moja usta. Prepustila sam se poljupcu dušom i tijelom. Toliko sam se bojala za njega da mi je ova blizina trebala poput zraka koji udišem. Okrenuo se sa mnom u naručju te sam sad ja bila na njemu opkoračivši ga. Toliko ga trebam da me bole ovi milimetri gdje se naša koža ne dotiče. Ova glad za njime, želja koja kola žilama za dodirima paleći sve na svojem putu.

„Min kjærlighet, mitt liv, jeg vil puste for deg for alltid, bare mitt."*

Ne znam što je rekao ali nije ni bitno znam da je iz srca, to mi je dovoljno. Pohrlila sam da dotaknem tu kožu, da popijem nektar s njegovih usana, da uzmem sve što mi daje. 

 

 

 

*ljubavi moja, živote moj disat ću za tebe cijelu vječnost, samo moja.

 

Added an album 

Queen and process : ) 

Reposted Kristina Cabric's post.

Iz ove slike proviruje moja decija dusa, koja se uhvatila u kostac sa teskim, ozbiljnim temama, ali mi je druga noga jos uvek u decijoj cipelici. 

Added an album 

Akril na papiru, 30 x 40 centimetara. Najveći mi je užitak raditi sliku uz šalicu kave, a najdraži dani su oni provedeni pokraj štafelaja, ispunjeni kreativom.

Log in
Vijuga na društvenim mrežama

Pratite nas i na 

Facebook 

Instagram

Vijuga.hr